Šta je psihoterapija?

“Psiholog, psihijatar, psihoterapeut, to je meni sve isto!” Iz takve pozicije javlja se najviše predrasuda kada je reč o ove tri vrste zanimanja koje u imenu imaju prefiks psiho.
Psihijatri završavaju medicinski fakultet nakon čega specijaliziraju psihijatriju, a psiholozi završavaju filozofski fakultet. U skladu sa svojim osnovnim obrazovanjem centar interesovanja “psiha čoveka” u psihijatriji jeste organska osnova duševnog poremećaja. Dok psihologija proučava probleme življenja čoveka odnosno bavi se proučavanjem, objašnjavanjem, predviđanjem i unapredjenjem ponašanja, načina razmišljanja, emocija, motivacije, medjusobnih ljudskih odnosa kao i razvojem potencijala svega pomenutog. Ovako postavljen problem dovodi do zaključka da se psiholozi bave zdravim ljudima, a psihijatri ljudima koji imaju duševni poremećaj. Samim tim zadatak psihologa jeste da traži način da čovek živi još zdravije, dok psihijatar lekovima leči organski uzrok psihičkog poremećaja, psiholog kao sredstva u radu koristi različite skupine psiholoških testova. Biti psihoterapeut ne znači da je dovoljno završiti jedan od navedenih fakulteta. Drugim rečima da bi se neko bavio psihoterapijom nužno je da prodje edukaciju u jednom od brojnih psihoterapeutskih modaliteta – transakciona analiza, geštalt, racionalno emocionalno bihejvioralni pristup, kognitivna psihoterapija, art terapija,… Edukacija podrazumeva teorijsku obuku i nužno praktičnu koja uključuje rad sa klijentima pod supervizijom kao i lični rad edukanta sa supervizorom – psihoterapeutom.
Šta je psihoterapija?
Psihoterapija je proces koji se odvija kroz razgovor dve osobe psihoterapeuta i klijenta. Ovakav razgovor ima zadatu strukturu i ne možemo ga izjednačiti sa razgovorom izmedju dva prijatelja ili dve bliske osobe. Medjutim, odnos uzajamnog poverenja koji se razvija izmedju terapeuta i klijenta jeste najznačajniji faktor tokom psihoterapeutskog procesa. Iz pozicije klijenta, pa i terapeuta psihoterapeutski proces jeste svojevrsan rad na sebi.


Klijent i terapeut zajednički postavljaju cilj psihoterapije, kao i kriterijume koji će biti pokazatelji da je cilj postignut. Takodje, zajednički se dogovaraju o učestalosti vidjanja kao i o momentu kada je terapija završena. Vrlo je važno proveriti šta klijent očekuje od samog psihoterapeutskog rada odnosno kako on zamišlja da sam postupak izgleda. Na ovaj način terapeut izbegava mogući upliv predrasuda u vezi sa terapijom koje mogu da remete sam proces rada. Ono što se većini ljudi kao prva asocijacija na “psihoterapiju” javlja, jeste ime Sigmunda Frojda i njegov psihoanalitički metod koji je podrazumevao terapeutski kauč, slobodne asocijacije i dugoročan rad. Danas postoje mnogi spomenuti psihoterapeutski metodi rada, usmereni na različite psihičke procese ličnosti, ali svima je zajednički zadatak ostvarenje kreativnog životnog potencijala jedne osobe. Šta to znači? Razvijanje ličnih kapaciteta da osoba živi oslobodjena predrasuda, odnosno da se izgradi realna slika o sebi i da osoba sebe doživi autentičnim bićem zadovoljnim i ispunjenim, što podrazumeva aktivan odnos prema životu i preuzimanje odgovornosti za tok sopstvenog života.
Kome je namenjena psihoterapija?
Svima. Osobe koje se obraćaju psihoterapeutu najčešće to rade kada situacija u kojoj se u tom momentu nalaze deluje bezizlazna, što prouzrokuje stanja konfuznog mišljenja, jake emotivne doživljaje tuge, straha, frustracije, ljutnje, neizvesnost, pogoršanje medjuljudskih odnosa, odnosno nastala situacija prevazilazi kapacitete njihove ličnosti. Naravno da ni tada nije kasno obratiti se za stručan savet ili terapiju, već je problem što se i do tada nekonstruktivno trošila energija što je samo produbljivalo problem. Odlaganje za obraćanje stručnom licu leži u predrasudama o psiholozima i psihoterapiji.


Problemi koji se kroz psihoterapeutski rad rešavaju mogu se ticati: raznih strahova, fobija, napada panike, stanje napetosti i uznemirenosti, poremećaj spavanja, osećanja usamljenosti, stida, niže vrednosti, nedostatak samopouzdanja, nedostatak motiva za učenje i za rad, depresivna stanja, problemi zavisnosti od alkohola,cigareta,… zatim problemi koji se odnose na medjuljudske odnose (porodični, partnerski, poslovni, prijateljski,…) i mnogi drugi.
Kada kažem da je psihoterapija namenjena svima, tako i mislim. Na psihoterapiju ne javljaju se samo oni koji doživljavaju jedan od opisanih problema već i oni koji su svesni svojih kapaciteta u pojedinim oblastima života, ali nemaju pravi mehanizam, način kako bi iskoristili svoje potencijale. Tada do izražaja dolazi edukativni momenat psihoterapije.
Neretko u našoj sredini mogu se čuti komentari da je psihoterapija ili namenjena “slabićima” nesposobnim da se sami izbore sa problemom ili sa druge strane da je psihoterapija luksuz, ekskluzivno pravo koju retki mogu da priušte.
Takav stav posmatram kao stvar prioriteta. U velikoj meri oslikava opšte stanje i spremnost da se bavimo i posvetimo svom mentalnom zdravlju i na takav način doprinosemo kvalitetu sopstvenog života. Sve je okrenuto više ka spolja, vodimo računa o fizičkom izgledu i telesnom zdravlju, što naravno nije zanemarljivo, u skladu sa tim prioritet su zdrava ishrana, telesne vežbe, kozmetički preparati, plastična hirurgija… sve to zahteva i finansijska ulaganja. Briga o telesnom i mentalnom zdravlju kao i unapredjenje njihovog kvaliteta ne isključuju se medjusobno. Rekla bih da je pre reč o strahu od promene. Promene spolja su vidljive, i utoliko pre imamo utisak da su pod našom kontrolom jer možemo čulima da ih pratimo i lako proverimo kroz neposrednu komunikaciju sa drugim ljudima ili poredeći neke parametre. Medjutim, pomisao da treba da prihvatimo neke unutrašnje promene češće izaziva strah i nesigurnost pa čak i pomisao „Kako ću se snaći sa novim ja?“. Cilj psihoterapije nije nova ili neka druga ličnost, već se promena odnosi na oslobadjanje nerealnih uverenja, predrasuda, loših navika kako bi se ličnost realizovala u skladu sa svojim istinskim bićem.

Carl Rogers „Redak paradoks je da, kada prihvatim sebe onakvim kakav sam tada mogu da se menjam.“

 

Hvala na pažnji!

Piše: Aleksandra Golubović
psiholog
psihoterapeut transakcione analize

aleksandragolubovic5@gmail.com
skype: aleksandragolubovic5

+381644241016